
Equilibrium?
Zamislite svet u kome je svaki vaš potez pod budnim okom video nadzora – i to ne samo tokom radnog vremena, već i u privatnim trenucima kada verovatno mislite i po default-u očekujete da ste sami. Ovo zvuči kao scena iz kultnog, distopijskog filma, Equilibrium, gde je svaki aspekt ljudskog ponašanja kontrolisan i nadgledan. No, u ovom slučaju, ne radi se o kontrolisanju emocija, već o kontroli fizioloških potreba.
Jedna kineska kompanija našla se na udaru kritika zbog postavljanja kamera u toaletima radi kontrole zaposlenih koji navodno provode previše vremena u WC-u.
Osim nadzora, kompanija je otišla korak dalje – objavljivala je fotografije „prestupnika“ na takozvanom „zidu srama“, prenosi Euronews Srbija.
PIVATNOST = LUKSUZ
Da li je naša intima postala luksuz i ko bi ovde trebao biti na stubu srama? Da li zaposleni koji su dužim odlaskom u toalet zaslužili mesto na oglasnoj tabli, ili sama firma koja je pomerila granice profesionalnog korporativnog postupanja u praksi i ugrozila privatnost svih lica?
U regionima gde se primenjuje GDPR (Opšta uredba o zaštiti podataka), postavljanje kamera u toaletima bilo bi ozbiljno kršenje prava na privatnost i moglo bi dovesti do visokih kazni. GDPR strogo reguliše prikupljanje i obradu ličnih podataka, a snimanje u prostorijama poput toaleta smatra se neproporcionalnim i nedopustivim oblikom nadzora. Prema članu 5 GDPR-a, obrada podataka mora biti zakonita, pravična i transparentna, dok član 9 zabranjuje obradu posebnih kategorija ličnih podataka, među kojima su i oni koji se odnose na ljudsko dostojanstvo.
KAMERA ILI VOAJER? Špijuniranje putem veb kamere – Rudnik zlata za hakere!
Kakva je situacija u Kini? Ima li zakona?
Kina ima Zakon o zaštiti ličnih podataka (PIPL), koji je donekle sličan GDPR-u, ali se u praksi primenjuje selektivno. Ovaj zakon predviđa da se nadzor može vršiti samo u svrhe koje su nužne i opravdane, ali u mnogim slučajevima nadzor zaposlenih u kompanijama nije dovoljno regulisan ili se zakoni ne sprovode striktno.
Međutim, bez obzira na zakonske okvire, ovakva praksa nije humana. Niko ne može da određuje koliko će trajati nečija fiziološka potreba, a ako poslodavac sumnja na zloupotrebu radnog vremena, mora pronaći alternativne načine za procenu produktivnosti zaposlenih. Možda ti zaposleni jednostavno pregorevaju od previše posla i daju više od drugih koji se „regularno“ zadržavaju u toaletu. Kontrola rada ne sme narušavati osnovna ljudska prava, a ovakve mere mogu stvoriti toksičnu radnu atmosferu i dodatno ugroziti mentalno zdravlje zaposlenih.
Ako je „kontrola zaposlenih“ praćena povremenim i frekventnim uvođenjem novih invazivnijih mera, od postavljanja kamera koja direktno gleda u radni sto, preko kamera u kuhinji, do video nadzora u toaletima, povlači da u firmi postoji problem u strukturi menadžmenta. Uspostavljanje ovakvih ekstremnih mera radi nekolicine nedoslednih i neposlušnih zaposlenih za cilj ima sprovođenje korporativne politike sa višim ciljevima – kontrola i poslušnost svih, gde se za primer kompromitacije uzimaju najčešće „problematični“ zaposleni.
Tajmer za „hvatanje krivina“
Kako se navodi, ovo nije prvi slučaj da kompanije pokušavaju da ograniče vreme provedeno u toaletu. Neke od njih već su ranije uvodile tajmere ili čak ograničavale broj WC pauza na jednu dnevno.
Portparol kompanije Lixun Electro-Acoustic Technology potvrdio je da su zaposleni bili pod nadzorom, pravdajući ovu praksu sprečavanjem besposličarenja tokom radnog vremena, prenosi Oddity Central.
Kineski mediji, koji su prvi izvestili o ovom skandalu, navode da su kamere pratile aktivnosti zaposlenih, a oni koji su uhvaćeni kako puše, igraju igre na telefonu ili jednostavno provode previše vremena u toaletu bili su javno osramoćeni.
„Osoblje je provodilo previše vremena u toaletu pušeći ili igrajući igrice, zbog čega su se kolege žalile. Pušenje u toaletu je zabranjeno, a cilj je bio da se spreče dugotrajne pauze zbog video igara i drugih aktivnosti“, saopštila je kompanija.
Ova praksa izazvala je ogorčenje na kineskim društvenim mrežama, a mnogi korisnici optužili su kompaniju za kršenje privatnosti i nezakonito postupanje. Ipak, ovakve metode nadzora nisu novost u Kini – pre nekoliko godina, tehnološka firma iz provincije Fudžijan koristila je nadzorne kamere u toaletima kako bi obeshrabrila duge pauze zaposlenih.