Kako uvođenje biometrijskog video nadzora sa prepoznavanjem lika može da poveća bezbednost građana, u Srbiji a da pritom da ne ugrozi njihovu privatnost?
Milan Marinović, poverenik za zaštitu informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, ističe za „Blic“ da je potrebno naći balans koji se može postići tako što bi se, „nakon prepoznavanja lika lica za kojima se traga, unapred u softver ugrađenim tehničkim merama, likovi ostalih građana učinili neprepoznatljivim“.
Marinović objašnjava između kojih potreba je neophodno pronaći kompromis ako se uvodi savremeniji i tehnološki napredniji video nadzor u našoj zemlji.
– Ukoliko se donese odluka da se uvede video nadzor sa karakteristikama obrade biometrijskih podataka, a posebno prepoznavanja lika nekog lica u cilju jedinstvene identifikacije lica potrebno je naći pravi balans između potrebe da se pronađu i uhvate učinioci teških krivičnih dela ili da se pronađu nestala lica, naročito deca, za koje se sumnja da su nestala kao žrtve krivičnih dela, sa jedne strane, i potrebe da se zaštiti privatnost i podaci o ličnosti svih drugih lica koja su obuhvaćena takvim video nadzorom, sa druge strane. To bi moglo da se učini na taj način što bi se, nakon prepoznavanja lika lica za kojima se traga, unapred u softver ugrađenim tehničkim merama, likovi ostalih građana učinili neprepoznatljivim – predlaže Marinović.
„Video nadzor trenutno ne ugrožava privatnost“
Kako kaže, kamere koje MUP trenutno koristi kao video nadzor ne ugrožavaju privatnost građana.
– Za otkrivanje i dokumentovanje prekršaja MUP trenutno koristi kamere u skladu sa ovlašćenjem koje ima po zakonu. Te kamere su u stanju da snime saobraćajni prekršaj i vozilo kojim je taj prekršaj učinjen, ali nisu snabdevene softverom za prepoznavanje lika odnosno obradu biometrijskih podataka. Upravo zbog toga, kada se putem video nadzora otkrije prekršaj, a iz razloga što tom prilikom nije došlo do neposrednog kontakta saobraćajnog policajca i vozača koji je učinio prekršaj, pre podnošenja zahteva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom prekršajnom sudu, u slučaju težih prekršaja, ili izdavanja prekršajnog naloga, u slučaju lakših prekršaja, MUP prvo šalje dopis vlasniku vozila kojim je učinjen prekršaj da se izjasni ko je tom prilikom upravljao motornim vozilom pošto to na osnovu snimka video nadzora ne može biti utvrđeno – navodi Marinović.
Iako svaki podatak može biti zloupotrebljen, sagovornik smatra da ne treba da postoji strah kod građana od video nadzora koji kontroliše saobraćaj iz dva razloga.
– Prvo, zato što se tim video nadzorom ne snimaju podaci o ličnosti građana već vozila u prekršaju, i, drugo, dosadašnja praksa pokazuje da nije bilo zloupotrebe tih podataka što je između ostalog posledica i preduzetih mera zaštite – kaže Marinović.
„Ne sme se objavljivati ko je napravio prekršaj“
Poverenik upozorava šta bi moglo da ugrozi privatnost ukoliko bi kamere koje beleže saobraćajne prekršaje mogle da prepoznaju likove.
– Ako bi se za otkrivanje prekršaja koristio video nadzor sa mogućnošću prepoznavanja lika to bi onda bila obrada podataka o ličnosti, i to biometrijskih podataka koji spadaju u posebno osetljive podatke. Objavljeno mesto i vreme prekršaja mogu ugroziti privatnost samo u situaciji ako bi se objavilo i ko je učinilac prekršaja, a bez tog podatka nema ugrožavanja privatnosti – kaže Marinović.
Uloga video nadzora na gradskim ulicama: Da li bezbednost isključuje privatnost?
Milan Marinović dodaje da u EU ne postoji jednoobrazno korišćenje video nadzora.
– Na osnovu raspoloživih informacija mogu da kažem da je obrada podataka putem video nadzora oblast koju svaka država članica EU posebno reguliše. Ali, upravo sa ciljem da se upoznamo sa iskustvima država članica EU u ovoj oblasti, u okviru projekta koji sprovodimo sa Delegacijom EU u Srbiji i nemačkim GIZ-om, danas u Privrednoj komori Srbije organizujemo međunarodnu konferenciju na kojoj će nam eksperti za zaštitu podataka o ličnosti iz Nemačke, Hrvatske, Slovenije, Estonije i Poljske preneti njihova iskustva i upoznati nas sa aktuelnim trenutkom obrade biometrijskih podataka i video nadzora javnih prostora u njihovim državama – najavljuje Marinović.
Poverenik ima savet za građane kako da se ponašaju ako dobiju kaznu na osnovu snimka video nadzora.
– Moj savet je, pre svega, da se građani ne ponašaju na javnom prostoru tako da zasluže kaznu. Ako, ipak, dobiju kaznu za prekršaj koji je otkriven video nadzorom na javnom prostoru treba praviti razliku u odnosu na to da li im je izdat prekršajni nalog ili je protiv njih podnet zahtev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom prekršajnom sudu. Međutim, bez obzira na to, moj savet građanima je, da ukoliko su svesni da su učinili prekršaj plate kaznu, a, ako smatraju da nisu, da osporavaju izvršenje prekršaja u postupku pred prekršajnim sudom – zaključuje Marinović.
Povezani članci:
DA LI KOMŠIJA SME DA ME SNIMA? Sve o video nadzoru u stambenim zgradama i domaćinstvu
Gde postaviti sigurnosne kamere u kući? TOP SAVETI za optimalnu zaštitu
