U Republici Hrvatskoj održana je konferencija o protivpožarnim alarmnim sistemima – “Vatrogasni alarm“ , pri čemu su nastale brojne debate o primenjivosti Zakona o vatrogastvu koji je povukao niz nedoumica, jer su pojedini ključni članovi istog nedovoljno uređeni.
Naime, ukoliko znamo i imamo visoku svest o značaju protivpožarnih sistema koji su izuzetno važan segment u zaštiti ljudi, imovine i poslovanja, pravovremeno detektovanje požara smanjuje potencijalne rizike i sprečava veliku ljudsku, materijalnu i finansijsku štetu. Ulaganje u kvalitetan sistem za dojavu požara je, stoga, izuzetno važan segment poslovnog i stambenog obezbeđenja, pa je u kontekstu sa tim veoma važan upravo pravni osnov korišćenja istih.
Matea Novosel iz Hrvatske vatrogasne zajednice predstavila je Novi zakon o vatrogastvu, a dalja tematika konferencije uključila je izuzetno korisne teme, od toga kako integrisati požarni alarm sa video nadzorom i skratiti vreme rada, koje su to nove tehnologije za sisteme za dojavu požara i protivpožarne sisteme, kako će se ubuduće koristiti protivpožarni alarm, pa do pitanja koji su najbolji primeri integracije protivpožarnog alarma sa sistemima tehničke zaštite…
No, ostalo je otvoreno polje po pitanju primene Zakona o vatrogastvu koje je na konferenciji izazavalo najviše rasprava između učesnika, jer neki članovi tog zakona za one koji se direktno tiču, u praksi nisu baš primenjivi ili su puni nejasnoća, a čini se da je najsporniji član 44.
Shodno Zakonu, pravno lice koje koristi sistem za dojavu požara i koje je osnovalo vatrogasnu jedinicu u skladu sa Zakonom o vatrogastvu, dužno je da toj vatrogasnoj jedinici prosledi informacije iz sistema za dojavu požara. Pravno lice koje koristi protivpožarni sistem, ali nema osnovano vatrogasno društvo ili nema 24-časovno dežurstvo u vatrogasnom centru koji nadgleda zaštićenu zgradu, povezuje sistem za dojavu požara sa nadležnom javnom vatrogasnom jedinicom ili centralnom jedinicom dobrovoljnog vatrogasnog društva u čije područje odgovornosti spada to pravno lice ili sa vatrogasnim operativnim centrom vatrogasne jedinice okruga ili grada Zagreba koji upozorava tu javnu vatrogasnu jeidnicu ili centralnu jedinicu dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Troškove povezivanja i održavanja kontakta sa nadležnom javnom vatrogasnom jedinicom ili centralnom jedinicom dobrovoljnog vatrogasnog društva snosi pravno lice koje koristi sistem za dojavu požara. Svaka lažna prijava na osnovu koje je intervenisala vatrogasna jedinica, javna vatrogasna jedinica, centralna jedinica dobrovoljnog vatrogasnog društva, naplaćuje se od pravnog lica korišćenjem vatrodojavnog sistema u skladu sa jedinstvenim cenovnikom koji izdaje u obliku uputstva vatrogasni starešina. Cenovnik je, međutim, u procesu izrade, tako da cene još nisu poznate.
Takođe, pravno lice koje ima 24-časovno dežurstvo i ima protivpožarnu centralu ili sistem dojave požara nije dužno da se poveže sa nadležnom javnom vatrogasnom jedinicom ili centralnom jedinicom dobrovoljnog vatrogasnog društva u čije područje odgovornosti spada to pravno lice ili sa vatrogasnom jedinicom okruga ili grada Zagreba koja upozorava tu javnu vatrogasnu jedinicu ili centralnu jedinicu dobrovoljnog vatrogasnog društva, ali nije u mogućnosti da svoj sistem poveže sa centralnim alarmnim sistemom drugog pravnog lica, poput preduzeća za fizičku i tehničku zaštitu sa sistemom upravljanja alarmom za dojavu požara.
Renata Dončević, u ime Hrvatskog ceha zaštitara – Profesionalne zaštitarske komore, rekla je da zakon obavezuje investitore da izveštaj sa vatrogasnog alarma povežu sa vatrogascima u suprotnom predviđena je novčana kazna 10.000 – 50.000 kn, ali za sada nije poznata cena priključka i troškova intervencije za lažne alarme. Pitanje je i kako će investitori reagovati na plaćanje intervencija (gašenje sistema), i da li će vatrogasci tražiti kontrolu nad radom.
Kako je Renata izjavila, da bi javna vatrogasna služba mogla da primi signal iz sistema za dojavu požara, treba da ima tehničke preduslove (digitalni prijemnik signala iz zgrade), a što se tiče ugovaranja vatrogasnog alarma u okviru građevinskog projekta, često je izbor električara zasnovan na najnižoj ceni. Niska cena često znači nekvalitetne i nepotpuno izvedene sisteme, što dovodi do operativnih problema i lažnih alarma.
Konferencija je otvorila brojna pitanja, na neka od njih je odgovoreno, na neka ne, što samo potvrđuje važnost diskusije na ovu temu.
Neki od učesnika čak su predložili mogućnost odlaganja pune primene Zakona, jer je Zakon sada u procesu usaglašavanja i primene, a prema njemu svi će morati da rade od početka sledeće godine.
